Crkve

Crkva Svetog Markauzice (124)

Stara crkva u Užicu smeštena je u delu grada poznatom po imenu Carina. Crkva se prvi put pominje u trećoj deceniji 18. veka kao mala crkva – Čatmara građena u stilu crkava brvnara koja se nalazi u srpskom delu varoši. Feliks Kanic pominje Markovu crkvu u Užicu za koju kaže da je sagrađena 1828.godine, da je građena u bondruku, sa strmim i visokim krovom, pokrivena šindrom, sa malim drvenim tornjem na zapadnoj strani. Uz crkvu je 1890. godine podignut zvonik od drveta, visine 22 m. Po skladnim oblicima i lepoti jedinstven je u Srbiji. Gradio ga je jedan užički sajdžija, a ktitori su mu bile užičke zanatlije. U crkvi se nalaze vredne ikone i mnoge  dragocenosti i relikvije, među kojim i delovi starog ikonostasa, rad zografa Simeona Lazovića. Ikone su slikane 1851.godine i najverovatnije ih je slikao Dimitrije Posniković. U crkvi se nalazi i zbirka gravura nastalih od 17. do 19. veka, kao i predmeti primenjene umetnosti, radovi užičkih kujundžija.

Crkva Svetog Đorđa

uzice (38)

 Na  inicijativu bogatijih trgovaca i uglednih građana Užica, saborna crkva, posvećena Svetom Đorđu, građena je u periodu od 1842. do 1844.g. Nalazi se u centru grada u blizini Gimnazije. Ikonostas i živopis radili su, između 1851- 1856. godine, slikari Dimitrije Posniković i Milija Marković. Crkva je imala tri zvona od kojih su sačuvana dva. Jedno od dva sačuvana zvona poklonio je 1846.godine Gradu Knjaz Aleksandar Karađorđević. Nedostaje zvono koje su odneli Austrijanci u Prvom svetskom ratu. Na crkvenom tornju je 1859.godine postavljen prvi javni sat.

Karan – Bela Crkva

karan bela crkva 9139

Nalazi se u selu Karanu, 16 km udaljenom od Užica. Posvećena je prazniku Blagovesti. Arheološka istraživanja potvrdila su da je na mestu na kojem se nalazi ova crkva u doba Rimljana bilo naselje. Uz samu crkvu otkriveno je nekoliko dobro očuvanih rimskih nadgrobnih stela. Podignuta je između 1332. i 1337. godine kao porodična grobnica župana Petra, zvanog Brajan. Po svom arhitektonskom izgledu Bela crkva u Karanu pripada tipu spomenika raške škole. Pored dva osnovna ciklusa: “Veliki praznici” i “Život Bogorodice”, na živopisu crkve prikazani su brojni potreti: ktitora Brajana s porodicom, cara Dušana, carice Jelene i drugih istorijskih ličnosti. Freske nastavljaju tradiciju umetnosti ranog 14. veka. U crkvi je sačuvan prvobitni zlatni ikonostas s freskoikonama.

Manastir Rujno

uzice (31)

Zdanje neobične lepote, hram vere i knjige, izdigao se iznad jezera Vrutci, na delu obale koje pripada području sela Bioska, petnaestak kilometara od Užica. To je nedavno obnovljeni manastir Rujno, ponos ovog kraja, savremeni naslednik istoimenog manastira iz srednjeg veka. U tom srednjovekovnom manastiru, dok su turski osvajači harali Srbijom, odštampana je prva knjiga na ovim prostorima, poznata kao Rujansko četvorojevanđelje. I to svega 48 godina posle Gutenberga. Uradio je to monah Teodosije, rezbareći slova u drvetu, slažući ih u drveni ram i otiskujući na papiru jednim kalupom u dve boje. Dva primerka Rujanskog četvorojevanđelja su sačuvana: jedan, nepotpun primerak sa 92 lista, je u biblioteci SANU u Beogradu, drugi, celovit sa 296 listova, u Državnoj biblioteci u ruskom Sankt Peterburgu. Vekovima posle štampanja te prve knjige trajao je manastir, ali zubu vremena nije odoleo. Njegovi ostaci potopljeni su gradnjom vodoakumulacije. Ipak, narod užičkog kraja u saradnji sa crkvenim velikodostojnicima poslednjih godina obnovio je manastir Rujno, nedaleko od mesta na kome se u srednjem veku nalazio.